STARAC: Donosio sam nesreću svojim prijateljima, svima onima koji su mi pomagali... Grom je udarao u ruke koje su se meni pružale...
STARICA, odjek: ... ruke meni pružale... pružale... žale...
STARAC: Uvek je bilo dovoljno razloga da me mrze, nikad dovoljno da me vole...
STARICA: Nije istina, zlato moje, to nije istina ja te volim, ja sam tvoja majčica...
STARAC: Svi su moji prijatelji bili nagrađeni, a prijatelji su me izdali...
STARICA, odjek: Prijatelji... izdali... izdali...
STARAC: Činili su mi zlo, proganjali me. Ako sam se žalio, njima su uvek davali za pravo... Pokušavao sam, ponekad, da se svetim... nisam nikad mogao, nikad mogao da se osvetim... bilo mi je žao... nisam mogao da udarim neprijatelja, koji je već bio na zemlji, uvek sam bio suviše dobar!
Iz komedije Stolice