I noć utom pade. Kad eto ti čuda,
šumom divne jelke zasijaše svuda.
Ne od lažnog srebra i lažnoga zlata,
pravih su ih zvezda okitila jata.
A na vrhu svake stoji srp meseca,
kao na jelkama što imaju deca.
Čarobnjak je valjda to u šumi bio
i za ptice mesec jasni umnožio.
Iz neba vedroga domamio nežno
srebrnasto inje i pahulje snežne.
Povešao ptičje igračkice razne:
šišarke, žirove, pužje kuće prazne.
I ja sam vam bila sa senicom Senkom,
i gugutkom Sivom, golubicom Belkom,
pod njihovom jelkom.