Artnit

Petak, 08 Maj 2020 10:22

Migel de Servantes - Don Kihotova borba sa vetrenjačama Istaknut

G. A. Harker - Don Kihot se bori sa vetrenjačama G. A. Harker - Don Kihot se bori sa vetrenjačama

U taj par ugledaše trideset ili četrdeset vetrenjača što su u tom polju, a Don Kihote čim ih opazi, reče svom konjušaru: "Sreća nam rukovodi stvari bolje no što možemo da želimo; jer pogledaj tamo, brat' Sančo Pansa, gde se pojavljuju trideset ili nešto više grdnih divova, sa kojima sam voljan da bijem bojak i da ih sve pogubim i sa njihovim plenom počećemo da se bogatimo; jer to je pravedan rat i Bogu se puno ugađa kad se takva pogana bagra tamani sa lica zemlje."

"Kakvi divovi?" zapita Sančo Pansa. "Oni što ih vidiš tamo", odgovori mu gospodar, "oni sa dugim rukama, da ih gdekoji imaju dugačke i od dve milje." "Ama pogledajte", na to će Sančo, "ono što se tamo vidi nisu divovi, nego vetrenjače, i što vam se na njima čini da su ruke, to su krila koje vetar okreće, te onda ide žrvanj." "Vidi se sasvim", odgovori Don Kihote, "da se ne razumeš u pustolovinama: ono su divovi, a ako se bojiš, a ti se skloni na stranu i moli se Bogu, dokle ja budem otišao da se s njima upustim u ljut i nejednak bojak." Pa rekavši to, obode svoga konja Rosinanta, ne slušajući viku svoga konjušara Sanča, koji ga opominjaše da su ono bez svake sumnje vetrenjače, a ne divovi, na koje hoće da udari. Ali on beše sebi tako uvrteo u glavu da su to divovi, da niti čujaše viku svoga konjušara Sanča, niti viđaše, ako se već i bio prilično njima prbližio, nego još vikaše: "Ne bežite, podli i strašljivi gadovi, jer na vas udara samo jedan vitez!" U taj tren podiže se malko vetar i velika krila počeše kretati se, što kad opazi Don Kihote, viknu: "Ta da mičete i više rukama, negoli div Brijareo, hoćete mi opet za to platiti." I rekavši to, preporuči se od svega srca svojoj gospi Dulsineji, moleći joj se da mu u takvu strašnu času bude u pomoći, dobro se zakloni svojim štitom, koplje okomi, pojuri na Rosinantu u najvećem trku, navali na prvu vetrenjaču pred sobom i kad je udari po krilu, vetar ovo okrenu sa tolikom silom da se koplje izlomi na komađe, konj i konjanik biše oboreni i vitez se podobro otkotrlja po zemlji. Prihita mu Sančo Pansa u pomoć što je brže mogao na svom magarcu, a kada dođe do njega, nađe da ne može da se makne, tako se bio ugruvao sa Rosinantom. "Aman zaboga!" reče Sančo; "ta zar vam nisam kazao da dobro pazite šta radite, jer su to vetrenjače i to samo onaj nije video koji ih i sam ima u glavi!" "Lakše, brat' Sančo", odgovori Don Kihote, "jer ratne stvari izložene su u večitoj promeni većma nego druge koje, tim više, što mislim, a tako i jeste, da je onaj oholi Freston, koji mi je ukrao sobu i knjige, ove divove preokrenuo u vetrenjače kako bi me lišio slave da sam ga pobedio: toliko je kivan na mene; ali najposle slabo će mu njegove proklete majstorije pomoći protiv moga dobroga mača." 

Iz romana Don Kihot

Pročitano 5637 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Migel de Servantes - Don Kihotova borba sa vetrenjačama