"Kakvi divovi?" zapita Sančo Pansa. "Oni što ih vidiš tamo", odgovori mu gospodar, "oni sa dugim rukama, da ih gdekoji imaju dugačke i od dve milje." "Ama pogledajte", na to će Sančo, "ono što se tamo vidi nisu divovi, nego vetrenjače, i što vam se na njima čini da su ruke, to su krila koje vetar okreće, te onda ide žrvanj." "Vidi se sasvim", odgovori Don Kihote, "da se ne razumeš u pustolovinama: ono su divovi, a ako se bojiš, a ti se skloni na stranu i moli se Bogu, dokle ja budem otišao da se s njima upustim u ljut i nejednak bojak." Pa rekavši to, obode svoga konja Rosinanta, ne slušajući viku svoga konjušara Sanča, koji ga opominjaše da su ono bez svake sumnje vetrenjače, a ne divovi, na koje hoće da udari. Ali on beše sebi tako uvrteo u glavu da su to divovi, da niti čujaše viku svoga konjušara Sanča, niti viđaše, ako se već i bio prilično njima prbližio, nego još vikaše: "Ne bežite, podli i strašljivi gadovi, jer na vas udara samo jedan vitez!" U taj tren podiže se malko vetar i velika krila počeše kretati se, što kad opazi Don Kihote, viknu: "Ta da mičete i više rukama, negoli div Brijareo, hoćete mi opet za to platiti." I rekavši to, preporuči se od svega srca svojoj gospi Dulsineji, moleći joj se da mu u takvu strašnu času bude u pomoći, dobro se zakloni svojim štitom, koplje okomi, pojuri na Rosinantu u najvećem trku, navali na prvu vetrenjaču pred sobom i kad je udari po krilu, vetar ovo okrenu sa tolikom silom da se koplje izlomi na komađe, konj i konjanik biše oboreni i vitez se podobro otkotrlja po zemlji. Prihita mu Sančo Pansa u pomoć što je brže mogao na svom magarcu, a kada dođe do njega, nađe da ne može da se makne, tako se bio ugruvao sa Rosinantom. "Aman zaboga!" reče Sančo; "ta zar vam nisam kazao da dobro pazite šta radite, jer su to vetrenjače i to samo onaj nije video koji ih i sam ima u glavi!" "Lakše, brat' Sančo", odgovori Don Kihote, "jer ratne stvari izložene su u večitoj promeni većma nego druge koje, tim više, što mislim, a tako i jeste, da je onaj oholi Freston, koji mi je ukrao sobu i knjige, ove divove preokrenuo u vetrenjače kako bi me lišio slave da sam ga pobedio: toliko je kivan na mene; ali najposle slabo će mu njegove proklete majstorije pomoći protiv moga dobroga mača."
Iz romana Don Kihot