A zatim, moj gospodine, poslovi su bolje išli, i mi smo se osigurali za budućnost! I gle, ne bih vam točno mogla reći što se u meni zbilo, nikako vam ne bih znala reći!
I eto ponovo počeh sanjati poput mlade gimnazijalke. Pogled na kolica s cvijećem bi mi izvlačio suze. Miris ljubica bi dopro do moga naslonjača kod blagajne, i ubrzao bi mi kucanje srca! Tada bih se dizala, odlazila bih na prag vrata da gledam plavetnilo neba između krovova. Kad iz ulice gledaš nebo, ono ti izgleda kao rijeka, duga rijeka koja silazi na Pariz vijugajući se; a kroz nju lastavice prolaze kao ribe. Sve te stvari su smiješne za moju dob! Šta ćete, gospodine, kad cijelog života radiš, dođe ti jedan čas kad spaziš da si i nešto drugo mogao učiniti, i tada žališ. Oh! Da, žališ! Zamislite da sam i ja, kao i druge žene, mogla ići u šumu brati poljupce. Zamislila sam, kako je lijepo ležati na lišću s nekim koga voliš! I na to sam svaki dan i svaku noć mislila! Mislila sam na mjesečinu na vodi, da sam željela utopiti se.
Iz novele U šumi
