Artnit

Četvrtak, 02 Maj 2013 21:24

Petar Kočić - Moju dušu savladao teški jad: ni svijetla, providna dana, ni mirne, slatke noći Istaknut

Klod Mone - Put u magli Klod Mone - Put u magli

Moj je život maglovit, i kad god nastanu duge, jesenske kiše s namrštenim, mutnim nebom i blatavom zemljom, mene obuzme neodoljiva tuga i nemio, potajan bol koji me silno i nemilosno razdire. Tada me duša zaboli i srce zaželi da se ukloni negdje, daleko, daleko ispod ovog sumornog, teškog neba.

Već treći dan, a kiša jednako pada, i po brdima se progone sive, pocijepane magluštine. Moju dušu savladao teški jad: ni svijetla, providna dana, ni mirne, slatke noći. Ona se uvija pod nevidljivim teretom, plače i cvili, i uzalud se napreže da kaljave puteve, sumorna brda i ožalošćene planine pretvori u sami sjaj i ljepotu. Jauče i cvili duša moja, a kiša neprestano romori po krovovima, slijeva se kroz oluke i u jednolikom šumenju oblijeva ledene, izumrle puteve. Svijetle se i bistre lokve, i negdje se u daljini čuje razdragan dečji kikot koji se razliježe kroz kaljave i uprskane ulice, izumirući u kućama što su se ukočile od vlage i studeni, pa kao da će sad zaplakati. Kiša jednako lije i šušti potmulo, padajući na razglibanu zemlju, a duša moja, puna bola i tuge, jeca i uzdiše, proklinjući i sam dan rođenja. Oko mene magla, svukud magla, ledena, vlažna magla! Mrak u duši, mrak u srcu, mrak i nedogledan jad i nevolja na sve strane!

Iz pripovetke U magli

Pročitano 4177 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 12 Februar 2020 11:44
Više iz ove kategorije « Sonetni venac Mitke »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Petar Kočić - Moju dušu savladao teški jad: ni svijetla, providna dana, ni mirne, slatke noći