Artnit

Sreda, 04 Septembar 2019 10:14

Pesma o starom mornaru Istaknut

Gustav Dore - Pesma o starom mornaru Gustav Dore - Pesma o starom mornaru

Pesma o starom mornaru (The Rime of the Ancient Mariner) se često smatra prekretnicom moderne poezije i začetnicom književnosti britanskog romantizma. Napisao ju je engleski pesnik Samjuel Tejlor Kolridž 1797-1798. godine. Objavljena je 1798. u prvom izdanju Lirskih balada, a zatim je revidirana i objavljena 1817. godine u verziji koja je danas popularna. Pesma je u narativnom stihu koji podseća na baladu, prožeta sujeverjem i natprirodnim slikama sa snažnom moralnom porukom koja je naglašena metaforom albatrosa.

Pripovedač počinje pesmu govoreći čitaocu o drevnom mornaru koji zaustavlja čoveka koji je pošao na venčanje i pripoveda mu svoju priču. Stari mornar opisuje brod kojim je krenuo na putovanje. Uprkos početnoj dobroj sreći, oluja odnosi brod na jug i on dospeva u vode Antarktika. Posle nedelja patnje kroz oluju, mornar i njegova posada uočavaju albatrosa kroz maglu, koji vodi brod iz naslaga leda u kojima je bio zaglavljen. Mornari su albatrosa danima dočekivali "hranom i igrom", ali pošto je magla još trajala stari mornar ga je upucao. Posada je bila ljuta na njega jer veruje da je albatros doneo južni vetar koji ih je odveo sa Antarktika. Međutim, kada je vreme postalo toplije i nestala magla mornari menjaju mišljenje, ali veoma brzo shvataju uskoro da su napravili kobnu grešku podržavanjem ovog zločina koji je izazvao gnev duhova koji prate brod od "zemlje magle i snega", a južni vetar ga šalje u nepoznate vode gde ostaje nepomičan. U besu, posada starog mornara primorava da nosi mrtvog albatrosa oko vrata kao znak sramote i simbol njegovog geha. Dva natprirodna bića, Smrt personifikovana kao skelet i Noćna mora Život-u-Smrti personifikovana kao žena bleda poput smrti na brodu određuju sudbinu starog mornara i posade bacanjem kockica. Smrt osvaja živote članova posade, a Život-u-Smrti dobija život starog mornara. Stari mornar dobija kaznu goru od smrti za ubistvo albatrosa. Svi članovi posade umiru jedan po jedan, ali stari mornar i dalje živi i mora sedam dana i noći da gleda kako ga oči na leševima posade proklinju. Život-u-smrti pobeđuje stari mornar, čiji "drevni" izgled sugeriše osušenu starost i on počinje da ceni morska stvorenja koja plivaju u vodi, vidi njihovu istinsku lepotu i blagosilja ih. Pošto uspeva da se pomoli, albatros pada s njegovog vrata i njegova krivica je delimično oproštena. Tela posade, koja su zaposeli dobri duhovi, ponovo ustaju i pomažu u kormilarenju brodom. U transu, stari mornar čuje dva duha koja govore o njegovom putovanju i kazni i saznaje da brodom upravlja natprirodna sila. Truli ostaci broda tonu u viru ostavljajući za sobom samo starog mornara, koji na kraju uočava svoju domovinu na vidiku. Jedan isposnik s kopna je ugledao brod koji se približava i sa lađarem i njegovim sinom kreće čamcem ka njemu da bi ga presreo. Misleći da je mrtav starog mornara izvlače iz vode. Kada shvate da je živ, lađar se strašno začudi, isposnik se moli, a lađarev sin se ludački smeje misleći da je stari mornar sam Đavo. Kao kaznu za ubistvo albatrosa, stari mornar kojeg grize savest biva prinuđen da luta zemljom i pripoveda svoju priču svaki put iznova onima koje sreće i prenosi pouku. Posle kazivanja priče, stari mornar odlazi, a svadbeni gost se vraća kući i budi se sledećeg jutra kao "tužniji i mudriji čovek".

Pročitano 3625 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Pesma o starom mornaru