Lisica je pala u bunar, iako nije bio veoma dubok. Ne znajući kako da izađe morala je tu i da ostane. Nakon što je dugo bila u bunaru, došao je žedan jarac. Jarac je mislio da je lisica ušla u bunar da bi pila, pa je pitao da li je voda dobra. Prikrivajući svoju nevolju, ona rasprede silnu pohvalu o vodi, govoreći kako je ukusna i potičući ga da i sam siđe. "Najbolja u celoj zemlji", reče lukava lisica, "skoči i probaj." Žudeći jedino za vodom, jarac siđe u bunar, a kada je ugasio žeđ, poče zajedno s lisicom razmišljati o izlasku iz bunara. Lisica mu se uspne na leđa, pa uprevši se o njegove rogove, stiže do otvora bunara i poče se udaljavati. Naivni jarac je sada video šta je neprilika i kako je upao unutra i molio je lisicu da mu pomogne. Lisica se osvrnu i reče: "E, moj pametnjakoviću, da si imao toliko pameti koliko dlaka na bradi, ne bi sišao u bunar, a da pre ne promisliš kako ćeš iz njega izaći."