Pa ipak, vi ne shvatate kolika je moja lakovernost. Kako sam spreman da sve verujem, za koracima njenim moglo bi nicati cveće, od noći bi mogla da napravi vedar dan, i sve to, sve tlapnje uobrazilje i pijanstva, ne bi mi bile nimalo neobične. Oni ne vole - znači da ne znaju. Ja sam video veliku belu avet sa raskidanim lancima kako izlazi iz kripte. Ali oni nisu osetili božansku suštinu te žene. Čini im se prirodno što je ona tu, što odlazi, dolazi, poznaju je apstraktno, prigodno. Ono što je neobjašnjivo, zar ne, to im ne bode oči.
Iz romana Seljak iz Pariza