"Zidarev sin je umro jer nije bilo lekova, a to je zato što je bio siromašan. To je elementarna istina, ali je ona večeras naplatila svoju cenu, jer je prvi put ušla tako strašno u moje srce. Eto zašto ja to smatram otkrovenjem. Od sada će moja ljubav imati smisao, a moj život razlog. Živeti znači za mene pobediti. Pobediti sada i zauvek varvarske moći zbog kojih deca sveta hodaju bosonoga po prljavštini, od koje muškarci ovog naroda prose na ulici ili rade robovski posao od koga nemaju ni parče hleba dnevno. Prokleti bili imbecilni snovi koji su ispunjavali moj fantomski život! Od danas će samo društvena stvarnost pokretati moja dela. Želim, takođe, i da moja ljubav prema ovoj bolesnoj ženi koja je žrtvovala svoje zdravlje zarad mene ne bude više samo izraz tog dubokog bola koji osećam." I okrenu se od prozora i sede kraj žene.
Iz priče Gladni sanjaju samo o hlebu (zbirka priča Ljudi koje je Bog zaboravio)