Subota, 10 Februar 2018 11:48

Ingmar Bergman - To vjerovanje u granice je tek strah i razum koji nas tjera na put povratka Istaknut

Plakat za film Jesenja sonata Plakat za film Jesenja sonata

Shvaćaš li da se čudim ponekad kako izgleda ta stvarnost tamo gdje moj dječačić živi i diše. Istovremeno mi je jasno da je to nemoguće opisati, jer je to svijet oslobođenih osjećaja. Viktoru je mnogo teže no meni. On kaže da više ne može vjerovati u Boga budući da Bog dopušta da djeca umiru, izgore, postaju maloumna, strijeljaju se ili umiru od gladi. Ja mu pokušavam objasniti da između odraslih i djece ne postoji nikakva granica jer odrasli i nadalje ostaju djeca, koja moraju živjeti preodjeveni kao djeca.

Čovjek je za mene nepoznato stvorenje, isto kao neka neshvaćena misao i u čovjeku postoji sve, od najuzvišenijog do najnižeg, isto kao u životu, i čovjek je oličenje Boga a u svevišnjem postoji sve, sve je slično snažnim snagama i tako se stvaraju sotone i sveci i proroci i mračnjaci i umjetnici i uništavatelji. Sve postoji jedno pored drugoga i prodire u sve ostalo. To je nešto poput ogromnih sablasti koje se stalno mijenjaju, shvaćaš li što želim reći? Na taj način mora postojati i neograničeno mnoštvo stvarnosti, ne samo stvarnost koju mi razumijemo s našim okrajcima svijesti, čitav košmar stvarnosti koji se isprepliće iznad i jedan oko drugog, iznutra i izvana. To vjerovanje u granice je tek strah i razum koji nas tjera na put povratka. Nikakve granice ne postoje. Barem ne za misli, barem ne za osjećaje. Zaplašenost postavlja granice, zar ne vjeruješ u to?

Iz drame Jesenja sonata

Pročitano 84 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Ingmar Bergman - To vjerovanje u granice je tek strah i razum koji nas tjera na put povratka