Pesma Naš stari dome data je u kontrastu prošlosti i sadašnjosti, u stilu narodnog pevača, koji je Aleksa Šantić često koristio. Ona se sastoji od četiri kratke strofe u kojima se povezuje lično umiranje sa svojim pustim domom.
U prvoj strofi na prošlost ukazuje kapija doma koju niko ne otvara, a po njoj "mirno crv dube i šara". Ova stara kapija budi u pesniku veliki bol. U njemu se nižu sećanja na srećno detinjstvo u drugoj strofi. On nalazi svoju sobu u kojoj još uvek visi ikona i gleda u njega. U trećoj strofi pesnika obavijaju sećanja na mladost i dane kada je napisao prve stihove, a "s dušom poletila misô visoko, tamo gdje se istok žari". Poslednja strofa počinje jednostavnim stihom: "Ovdje mi negda bješe raj... A sada?" Ovaj stih se povezuje sa završnim stihovima koji su obojeni bolom i patnjom. Na pesnikovo srce pada grobna zemlja, usamljen i očajan i on se lagano ruši kao njegov dom.