Artnit

Subota, 06 April 2013 21:23

Desanka Maksimović - O sebi Istaknut

Dizajn omota ploče Dizajn omota ploče

"Pokušajte da zamislite svet kada vas nije bilo, kada Jugoslavija još nije bila republika, a ljudi ni izdaleka nisu bili izumeli atomsku bombu. Tada sam ja na taj svet došla u jednom selu Valjevskog okruga, Rabrovici, u maloj sobi do seoske školske učionice. Svoje rodno, brežuljkasto selo na domaku Povlena i Maljena izneverila sam i počela smatrati svojim pravim zavičajem selo Brankovinu, kud mi je otac, odmah posle moga rođenja, premešten za učitelja i gde sam kasnije završila tri razreda osnovne škole.

Kroz jedan prozor učionice prvog razreda videlo se brdo obraslo žbunjem, ponekim starim hrastom, izlokano vododerinama i crveno od ilovače. Kroz drugi se videlo školsko dvorište puno jabuka i oraha, plitka šljunkovita reka, a više nje opet brdo obraslo bukvom i grabom. Kroz granje se nazirala seoska crkva i pokraj nje starinski, lišajima obrasli, spomenici Alekse, Mateje i Ljubomira Nenadovića - prvo groblje koje sam u životu videla. U toj porti su se odigravale sve pustolovnije igre koje se nisu dale izvesti u školskom dvorištu. Tu sam upoznala mnoge bube i životinje o kojima sam posle pisala: od zlatnog leptira do zeca i lisice.

Treći razred sam završila kod svoga oca. On je imao izuzetan dar za učitelja. Kad smo učili slivove, vodio nas je na brda da svojim očima vidimo kako se potoci rađaju ispod planina i posle u dolini sastaju u velike reke. Časove poznavanja prirode provodili smo u školskom vrtu i, svojom rukom kalameći, oplemenili mnoge voćke i šiblje.

U Valjevu sam stupila u mešovitu gimnaziju i rado sam se takmičila sa svojim drugovima u učenju (a verovatno i u vikanju, jer se deca u selu nauče neobično glasnom govoru). I tada je u školi bio običaj da se menjaju stvarčice: slike, pera, piljci. Ja sam obično drugovima, dobrim pevačima, davala rešene zadatke iz matematike, da bi mi pevali. Nisam imala dara za istoriju, bila mi je tada daleka; ali sam uspevala u prirodno-matematičkim naukama i jezicima i volela ih...

Želela sam u životu da vidim Tihi okean, polarne oblasti, Rt dobre nade i još neke delove Zemlje; ali dosad nisam tamo stigla. Ipak sam posetila poneke voljene krajeve i gradove. Žalila sam još kao dete što nikad neću upoznati Lava Tolstoja, ili Čarlsa Dikensa, što su čika Jova i Jakšić umrli pre nego što sam ih mogla upoznati; ali sam se ipak sa nekim savremenim velikim piscima i književnicima iz Evrope i Amerike upoznala i slušala sam jezike na kojima su napisane najlepše knjige sveta za decu i za odrasle."

Iz knjige Dečji pisci o sebi

Pročitano 4459 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 17 Decembar 2013 18:22

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Desanka Maksimović - O sebi