Artnit

Četvrtak, 04 April 2013 21:42

Marko Kraljević Istaknut

Marko Kraljević je narodni junak koji je prisutan u skoro celokupnom srpskom narodnom stvaralaštvu. On živi u epskoj i lirskoj poeziji, baladama i romansama, pripovetkama, legendama, ali i u istorijskim i mitskim predanjima. Pominje se u poslovicama, izrekama, pa čak i u šaljivim pričama.

Srpsko narodno stvaralaštvo je Marka Kraljevića uzdiglo do simbola snage i neustrašivosti. Ne škrtareći u pohvalama i ne zakidajući na pokudama, posebno su srpske narodne epske pesme obasule Marka dobrim i lošim. On se u njima ne opisuje, ni kao svetac, ni kao razbojnik, nego jednostavno kao čovek sa svim ljudskim vrlinama i slabostima. Ali narodna pesma kaže i "Spominje se Kraljeviću Marko kao dobar danak u godini". U narodnom predanju je uz preplitanje realnog i fantastičnog ispričana priča o Marku Kraljeviću od rođenja do smrti.

U svakodnevnom govoru se pominje Marko Kraljević. Sa njim se upoređuju junaci, njegovim podvizima se mere junačka dela. Kada je nešto zaista nemoguće, onda se kaže da to ne bi mogao uraditi ni Marko Kraljević.

Neki lokaliteti na Balkanu su vezani za ime Marka Kraljevića. Najpoznatiji su Markovgrad ili Markove kule, srednjovekovna tvrđava iznad Prilepa u Makedoniji i Markove kale, tvrđava - srednjovekovni istorijski spomenik na jugu Srbije 4,5 kilometara severno od Vranja. Poznat je i Markov manastir, stari srpski manastir koji se nalazi 18 kilometara južno od Skoplja, a čiju je izgradnju započeo Markov otac Vukašin Mrnjavčević, a završio ga Marko oko 1372. godine.

Legendarni junak Marko Kraljević nije imao neku posebnu istorijsku ulogu. Istorija ga prvi put pominje 1361. godine, i to kao poslanika cara Uroša u Dubrovniku. Posle poraza srpske vojske na reci Marici i smrti svoga oca kralja Vukašina Mrnjavčevića, Marko postaje kralj 1371. godine u jednom delu današnje Makedonije. Prestonica mu je bila grad Prilep ("od Prilepa Marko"). On nije vladao samostalno, već je bio turski vazal. Učestvovao je kao vazal u turskim ratovima i pohodima na hrišćanske zemlje i vladare. U jednom takvom pohodu na vlaškog vojvodu Jovana Mirčetu poginuo je 1398. godine na Rovinama, u današnjoj Rumuniji. Konstantin Filozof, pisac biografije despota Stefana Lazarevića, piše: "Tada (u boju na Rovinama) pogiboše kralj Marko i Konstantin Dejanović (u narodnoj pesmi poznat kao beg Konstantin). Tu, u tome boju, sa ovim vladaocima bio je i knez Stefan, koji je predmet naše povesti, jer su se svi oni našli na strani Turaka, iako ne po svojoj volji, nego od nevolje. Zato se i pripoveda da je blagopočivši Marko rekao Konstantinu: - Ja mogu reći da molim Gospoda da pomogne hrišćanima, makar ja prvi poginuo u ovom boju."

Narodno predanje navodi da je u bici na Rovinama stradalo toliko ljudi da su konji i ratnici plivali u krvi. Marko Kraljević je u očaju pozvao Boga u pomoć, koji se smilovao i preneo njega i Šarca u neku pećinu, gde se nalaze i danas. Prema ovom predanju Marko spava, a Šarac polako pase mahovinu. Marko će se probuditi kada njegova sablja bude ispala ispod grede ili iz kamena, a Šarac pojede svu mahovinu.

Velika popularnost Marka Kraljevića je ostala zagonetka sve do današnjih dana. Postavlja se pitanje kako je jedan neznatni lokalni vladar, a uz to turski vazal, postao srpski nacionalni heroj, branilac i zaštitnik? Postoje razna objašnjenja i pretpostavke. Tako postoje pretpostavke da je Marko svoje podanike štitio od turskog nasilja i da je zaista bio hrabar i fizički veoma jak. Drugi govore da je mnogo pomagao crkve i da su crkveni ljudi razneli njegovu slavu po narodu. Treći misle da su Turci zabranjivali da se peva o Milošu Obiliću, koji je ubio turskog cara na Kosovu, i o drugim srpskim junacima, a dozvoljavali su da se peva o Marku Kraljeviću, jer je bio turski vazal, pa da je zato o Marku nastalo toliko pesama i priča u narodu.

Pročitano 8950 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Marko Kraljević