Artnit

Subota, 25 Novembar 2017 11:35

Aždaja i carev sin Istaknut

Dizajn korica knjige Aždaja i carev sin Dizajn korica knjige Aždaja i carev sin

Narodnu bajku Aždaja i carev sin Vuk Stefanović Karadžić je objavio u svojoj knjizi Srpske narodne pripovetke 1853. godine u Beču. Ova bajka sadrži klasične motive borbe protiv zla koje je ispoljeno u liku velike, strašne aždaje, čiji se život i snaga nalaze sakriveni van njenog fizičkog bića što je čini neuništivom. Zlo se transformiše, brani uporno i opire, zato i glavni junak, najmlađi carev sin mora da savlada brojne prepreke kako bi ostvario plemenite ciljeve.

Narodna bajka Aždaja i carev sin ima tipiziran početak: "Bio jednom neki car pa imao tri sina." Dramatična situacija počinje sukobljavanjem realnih i fantastičnih motiva. Kada je najstariji carev sin otišao u lov iz grma je iskočio zec, i dok ga juri on se pretvara u aždaju koja ga proždire. I srednjeg carevog sina u lovu stigla je ista sudbina. Pošto se braća nisu vraćala najmlađi carev sin polazi u lov. On je najmudriji i uvidevši nemogućnost hvatanja zeca ne juri ga, već njegovo hvatanje ostavlja za kasnije. Pošto je dugo hodao po planini i nije našao ništa vratio se do vodenice u kojoj je sedela baba, koja mu saopštava da je aždaja zarobila njegovu braću. Baba kao fantastični lik može da komunicira i sa aždajom i ona careviću daje kasnije informaciju kako može da pobedi aždaju. Naime, aždaja babi otkriva tajnu svoje snage kada kaže: "Čak u drugom carstvu kod careva grada ima jedno jezero, u onom jezeru zec, a u zecu golub, a u golubu vrabac, u onome je vrapcu moja snaga." Međutim, carev sin se ne koleba, i kada sazna da se aždajina snaga nalazi daleko u nekom jezeru kreće u potragu za njom, prerušen u pastira. On stiže u drugo carstvo čiji car mu nudi da bude njegov pastir, ali ga upozorava da svi pastiri koji kraj jezera čuvaju ovce nestaju. Ali, carevića ni to nije pokolebalo i nastavlja potragu za braćom. On uzima sa sobom hrte i sokola, pa kreće na jezero i poziva aždaju na megdan. Aždaja izlazi iz jezera i počinje borbu sa carevićem. Ona mu preti da bi ga bacila u nebesa kada bi se malo ohladila u jezeru, a carević joj odgovara da bi on veće čudo učinio kada bi ga poljubila careva kćer. Drugi dan se ponavlja ista situacija, ali car je poslao dva konjanika da posmatraju šta će se desiti i da mu jave. Trećeg dana car šalje svoju kćer da bude sa pastirom. Iako je ona negodovala, car je stavio opšti interes ispred života svoje kćeri, jer prvi put je poverovao da neko može ubiti aždaju. Carević opet ulazi u borbu sa aždajom, ali ovog puta uz pomoć careve kćeri, koja ga u odsudnom momentu ljubi i on razbija aždaju na komade. Vepra, zeca, goluba i vrapca koji izlaze iz aždaje, carević spremno dočekuje i rešava ih istoga momenta kada ih uoči. Vrabac careviću otkriva tajnu gde su zarobljena njegova braća, kao i mnogo ljudi. Uvidevši pastirovo junaštvo car je odlučio da mu da svoju kćer za ženu. Venčanje je bilo u crkvi, a carević tek tada saopštava da je i on iz carske porodice, i car se još više obraduje, jer je mislio da udaje kćer za pastira. Na povratku kući carević dolazi do mesta gde su zarobljena njegova braća i oslobađa ih, kao i sve ljude koji su bili tamo "u podrumu". Narodna bajka Aždaja i carev sin se srećno završava, dobro pobeđuje zlo, a carević "sa svojom braćom i mladom otide kući svome ocu, i onde je živeo i carovao do svoga veka".

Pročitano 12546 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Aždaja i carev sin