Sreda, 20 Septembar 2017 18:06

Žorž Sand - Priroda posjeduje tajnu sreće, i niko nije umio da joj je otme Istaknut

Dizajn korica knjige Đavolja bara Dizajn korica knjige Đavolja bara

Radni čovjek je, sa svoje strane, suviše opterećen, suviše nesrećan, i suviše strahuje za budućnost da bi mogao uživati u ljepoti prirode i čarima seoskog života. I za njega zlatna polja, lijepe livade, gorde životinje predstavljaju džakove talira od kojih će on imati samo slab udio, nedovoljan za njegove potrebe, a ipak ih treba napuniti svake godine, te proklete džakove, da bi se zadovoljio gospodar i platilo pravo da čovjek živi vrlo skromno i bijedno na njegovom zemljištu.

Pa, ipak, priroda je vječno mlada, lijepa i plemenita. Ona obasipa poezijom i ljepotom sva bića, sve biljke prepuštene same sebi. Ona posjeduje tajnu sreće, i niko nije umio da joj je otme. Najsrećniji će biti onaj čovjek koji će, posjedujući pojam ljepote svoga rada i radeći svojim rukama, crpeći blagostanje i slobodu upražnjavanjem svoje duhovne snage, imati vremena da živi srcem i mozgom, da razumije svoje stvaranje i voli Božje. Umjetnik ima radost te vrste u posmatranju i vjernom reprodukovanju ljepota prirode; ali, videći jad ljudi koji naseljavaju ovaj zemaljski raj, umjetnik čista i ljudska srca uznemiren je u svojoj radosti. Sreća će biti ondje gdje će, kad duh, srce i ruke budu radili skladno zaštićeni proviđenjem, postojati sveta harmonija između Božje darežljivosti i ushićenja ljudske duše. Tada će, umjesto žalosne i grozne smrti, koja korača oračevom brazdom sa bičem u ruci, slikar alegorija moći da stavi pored njega ozarenog anđela kako sije punim rukama blagoslovljeno žito na brazdu koja se puši.

Iz romana Đavolja bara

Pročitano 89 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Žorž Sand - Priroda posjeduje tajnu sreće, i niko nije umio da joj je otme