Jesenja pesma je misaona lirska pesma i sastoji se od tri strofe, od po šest stihova. Svaka strofa se gradi na zvukovima, koji su iskazani audio-vizuelnim pesničkim slikama, a kratki stihovi stvaraju neverovatnu ritmičnost.
Na početku pesme suprotstavljaju se jesenje strune pune plača i tuge koje tište pesnika. "Kad je mukla, ura tukla", koja podseća na prolaznost života, pesnika seća i na "prošle dne". Nostalgijom izazvanom kucanjem sata, pesnik naglašava sinesteziju osetilnih senzacija i zvukova. U završnoj strofi, pesnik je potpuno sjedinjen sa jesenjom simbolizacijom smrti, što je izraženo u poređenju njega samog sa suhim listom kojeg nosi vetar. On luta u skladu sa "zlim vetra ćuhom", čime predstavlja korak ka smrti, a kako je "suh", odnosno star mora da se prepusti zlom vetru, i prihvati sudbinu koja mu je namenjena.
