Artnit

Subota, 22 Juli 2017 10:36

Jehuda Amihaj - Moj otac je bio kao ti kamenolomi; dao mi je sve svoje kamenje i ispraznio se Istaknut

Anri Ruso - Kamenolom Anri Ruso - Kamenolom

Bilo je mnogo prilika za tugovanje. Propustili smo priliku za glasan, gorak jecaj bola. Možda zbog toga što je umro usred pričanja priče, ili zbog toga što su sve radio-stanice iznenada zaćutale, ili možda zbog toga što bi srce trebalo da se otvori široko kao otvor trube a nije bilo dovoljno veliko za to. Čovek može da tuguje sa piskom voza koji odlazi za Jerusalim kroz surove, nametljive planine, ili nemo, kao nezatvoren prozor koji nemo pati.

Mi posedujemo samo nekoliko izraza lica: tugu, strah, osmeh i još nekoliko drugih, kao velike lutke u izlozima. Sudbina nas namešta, kao što dekorater postavlja lutke u određeni položaj, jednoj podiže ruku, drugoj okreće glavu, i tako ostaju tokom celog godišnjeg doba. Isto je tako sa nama.

Pustio sam bradu da raste dok tugujem. U početku je bila oštra, ali kasnije je omekšala. Ponekad, kada legnem, čuo bih pucnjeve ili brektanje traktora u jednoj od dolina ili eksplozije iz kamenoloma. Moj otac je bio kao ti kamenolomi; dao mi je sve svoje kamenje i ispraznio se. Sada, kada je on mrtav a ja sagrađen, ostao je razjapljen, šupalj i napušten, i šuma se polako zatvarala oko njega. Kada se ponekad spustim do obalske ravnice, vidim kamenolome duž puta, i svi su napušteni.

Iz priče Umiranja moga oca

Pročitano 1874 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 23 Novembar 2018 12:10

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Jehuda Amihaj - Moj otac je bio kao ti kamenolomi; dao mi je sve svoje kamenje i ispraznio se