Artnit

Nedelja, 02 Juli 2017 11:20

Samjuel Beket - Što se mene lično tiče, ja sam uvek više voleo ropstvo nego smrt, ili bolje, nego ubijanje Istaknut

Za čudovište koje se seljaka, ili koje vreba šćućureno u svom logu, čovek je bez milosti, dok onaj koji dopušta da bude iznenađen na spavanju ima mogućnosti da koristi druga osećanja, zbog kojih se spušta cev i nož se vraća u kanije. Jer lovac je običan slabić i meko srce u suštini, sa zalihama blagosti i sažaljenja, koje samo traži priliku da se izlije. I samo blagom snu iznurenosti ili užasa, mnoga zla životinja, dostojna uništenja, ima da zahvali što može mirno da očekuje kraj svojih dana u zoološkoj bašti, gde često, nedeljama i praznicama, odjekuje nevina radost dece i mudrija radost odraslih.

Što se mene lično tiče, ja sam uvek više voleo ropstvo nego smrt, ili bolje, nego ubijanje. Jer smrt je stanje o kome nikada nisam mogao da stvorim zadovoljavajuću pretstavu, ona dakle ne može s pravom da očekuje da se s njom računa, u bilansu zla i dobra. Dok sam o ubijanju imao pojmove koji su mi ulivali poverenje, osnovano ili ne, i na koje mi je izgledalo lako da se pozovem u izvesnim okolnostima. Oh, to nisu pojmovi kao vaši, bili su to pojmovi kao moji, u skokovima, u znojenjima i drhtajima, u koje nije ulazio ni atom razložnosti ili hladnokrvnosti. Ali ja sam se tim zadovoljavao. Ali da bi se mogla predvideti dokle je išla zbrka mojih misli o smrti, reći ću vam vam iskreno da nisam isključivao mogućnost da je ona još gora nego život, što se tiče sudbine. Smatrao sam dakle prirodnim da se u nju ne zalećem, a kad bih se zaboravljao dotle da se u tome i ogledam, na vreme bih se zaustavio. To je moje jedino izvinjenje.

Iz romana Moloa

Pročitano 3050 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Samjuel Beket - Što se mene lično tiče, ja sam uvek više voleo ropstvo nego smrt, ili bolje, nego ubijanje