Kao što rekoh 1819. nemačkim studentima, od duha i od njegovih sposobnosti može se sve očekivati. Zar ne vidite da ste zahvaljujući najnestvarnijim izumima postali gospodari sopstvene sudbine: ja sam pronašao sećanje, pismo, infinitezimalni račun. Ima još neslućenih, a suštinskih otkrića. Zahvaljujući njima, čovek će prestati da liči na samog sebe, kao što zahvaljujući rečima, kojima se opija, ne liči na nema bića iz svoje okoline. Zašto tako gunđate? Nije reč o napretku: ja samo prodajem opojna pića, a vi otkrivajte opojna priviđenja u mom snegu, toj vašoj mani nebeskoj, što sneži od sećanja pa do eksperimentalnih metoda. Na maštu se sve svodi, od mašte se sve izvodi. Čini se da je telefon koristan: ne verujte u to, bolje pogledajte čoveka kako se grči držeći slušalicu, kako viče u nju. Halo! Zar ne vidite kako se on strasno truje zvukom, kako je smrtno pijan od pobeđenog prostora, od glasa koji putuje? Moji otrovi su i vaši: ljubav, snaga, brzina. Želite li i bol, smrt, pesmu?
Iz romana Seljak iz Pariza