Bračni par Journier hvastao se na piru, da će prestupiti zapovijed Božju griješeći bludno, i, eto, što se dogodilo: tako su osiromašili, da se ni na misi ne smiju pokazati. Drugačije i nije moglo biti. Doduše, Bog nije u svojoj razboritosti odredio točan broj bračnih zagrljaja, ali je zato baš to prepustio razboru svojih stvorenja. Sve, što je pretjerano, plaća se skupo na zemlji i na nebu. I ako pravo razmisliš, najbolje je i najpriličnije uzdržati se, koliko više možeš. Neka vam dani budu ispunjeni radom, govorio je župnik, a prije spavanja lijepo se pomolite, da bi vam Bog udijelio zdrav san; eto, kako ćete umnožiti svoj imutak i pripremiti sebi mjesto u raju. Slušajući ga, vjernici su mislili na svoja imanja; činilo im se, da ih je blud izgrizao i okrnjio, pa su pronalazili čudna podudaranja između noći naslade i napretka u radu, te Božjeg gnjeva. Strah i kajanje davali su njihovoj pobožnosti gorak okus sjete. Za cijelog bogovetnog nedjeljnog dana Bog se povlačio s njiva i livada, da bi se smjestio među stado vjernika. Izlazeći iz crkve i razilazeći se cestom i putovima, mnogi je od njih pod tužnom nedjeljnom odjećom osjećao u svojim udovima težinu trudnih, radnih dana, a srce im se tjeskobno stezalo gledajući pustu ravnicu.
Iz romana Zelena kobila