Artnit

Ponedeljak, 02 Januar 2017 12:05

Visente Blanko Ibanjes - Sad, više nego ikada, trebalo je živjeti Istaknut

Taj prizor nije bio nov za Rafaela. Svake je godine on gledao kako proljećni pupoljci izlaze iz zemlje koja se pokrivala cvijećem u atmosferi zasićenoj mirisima. Pa ipak je te noći bio duboko ganut gledajući na mjesečini polja pokrivena bijelim cvijećem kao snijegom.

Stabla naranči, pokrivena od debla do vrha cvjetićima bijelim kao bjelokost, sada su ličila na stabla od kristala i potsjećala Rafaela na neke fantastične snježne predjele. Valovi mirisa koji su se neprestano talasali širili su se u beskonačnost u tajanstvenim drhtajima, dajući tome predjelu drugi oblik, stvarajući neku natprirodnu atmosferu, sliku nekog lijepog života na drugoj zvijezdi gdje se ljudi hrane mirisom i žive od vječne poezije.

On je u svojoj mašti gledao ovaj kraj kao skrovište stvoreno za ljubav, rasvijetljeno svetiljkom od bisera. Šum grana na stablima odzvanjao je u onoj dubokoj tišini kao glasovi. Žubor rijeke osjetio je Rafael kao daleki odjek tihog razgovora, kao da neko svojoj dragoj šapuće strastvene izjave ljubavi. Među trskama pjevao je slavuj, očaran ljepotom noći.

Sad, više nego ikada, trebalo je živjeti. Krv je strujala jače, utisci su bili sve dublji, čitav kraj sa svojom blijedom ljepotom tonuo je u tišinu, budio je radost u tome mističnom času. Rafael se uputi uobičajenim putem: išao je prema plavoj kući.

Iz romana Među narančama

Pročitano 3063 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Visente Blanko Ibanjes - Sad, više nego ikada, trebalo je živjeti