Artnit

Subota, 28 Maj 2016 10:35

Anikina vremena Istaknut

Pripovetka Anikina vremena, koja je objavljena 1931. godine spada u duže pripovetke Ive Andrića. U središtu ove pripovetke je lepota primorana da živi uz pritiskajuće opomene i osude savesti. Oko glavne junakinje lepotice Anike se razvija mržnja, koja određuje sve ostalo. Otuda se i nužno postavlja pitanje šta će lepo biće u svetu i otkud ono tu?

Pripovetka Anikina vremena ispripovedana je iz pozicije sveznajućeg pripovedača i čine je tri relativno samostalne narativne celine. Ona počinje pričom o gašenju loze Porubovića i tragičnom kraju njenog poslednjeg izdanka, naočitog popa Vujadina Porubovića iz Dobruna, malog mesta iza Romanije. Kada se zapopio parohijani su odmah, prema njemu osećali izvesnu nelagodnost, koja se nije mogla objasniti njegovom mladošću ili nedovoljnom veštinom. Oni nisu znali da je njegova priroda bila obeležena sećanjem na raspusnu scenu u kojoj su učestvovali oficiri i žene, a koju je on sakriven posmatrao. Svoje ludilo ovaj pop će oglasiti jedne noći pucnjima na gumnu gde su parohijani vršali žito. Završavajući priču o porodici Porubovića, narator pominje znamenitog pripadnika, čuvenog dobrunskog protu Melentija, a zatim i “Anikina vremena“, doba u kojem se “pronevaljalila jedna žena, vlahinja“, Anika.

Anika je bila kćerka pekara Marinka Krnojelca, oženjenog ženom iz mesta u kojem je odležao robiju. Dolazak njene majke u kasabu narator opisuje, tako što izdvaja njenu pojavu, i kaže: “U kasabi, gde ljudi i žene liče jedno na drugo kao ovca na ovcu, desi se tako da slučaj nanese po jedno dete, kao vetar seme, koje se izmetne, pa strči iz reda i izaziva nesreće i zabune, dok se i njemu ne podseku kolena i tako ne povrati stari red u varoši.“ Nju su u kasabi uvek smatrali za tuđinku, a njena kćerka Anika koja je rasla kao “mršava i visoka devojčica sa velikim očima, punim nepoverenja i prkosa“, jednog Bogojavljenskog jutra u crkvi pojaviće se kao vitka beloputa devojka krupnih očiju, kojom će biti očarana cela kasaba. Za nju se naročito zainteresovao mladić na početku uspešne trgovačke karijere Mihailo Stranac. Između Anike i njega počelo je stidljivo razmenjivanje pažnje koje je postepeno postajalo sve otvorenije, i bez jasnog razloga odjednom se prekinulo. Narator ovaj prekid tumači opisom prvog traumatičnog ljubavnog iskustva, Mihaila stečenog sa handžijkom koja je sa njim varala muža, a koje je prekinuto tragično. Posle svađe muža i žene kojoj je on slučajno prisustvovao, handžinica je ubila muža njegovim nožem, a on joj je pomogao. Kasnije na putovanjima Mihailo pokušava da zaboravi handžijku i Anikin “mukli, teški glas, belo lice bez osmejka“ i Đurđevdan, dan kada se “Anika objavila“ i “otvorila kuću muškarcima“.

Anika “otvara kuću muškarcima“ kada Mihailo tri puta odbija da joj dođe, što oseća kao povredu, na koju odgovara samopovredom. Njena lepota postaje uzrok raznih nesreća, deluje kao moć nad ljudima koja izaziva kletve. Zbog nje je ranjen turski beg, dobrunskom proti se pali sveća pre vremena, a dobrunski muškarci zaključuju da “ženu treba ubiti rađanjem ili batinama“. Dva muškarca će patiti zbog nje, “svak za sebe i svaki na svoj način“, i to Anikin brat Lale na svoj tih i sramežljiv način, i Mihailo Stranac, jedini čovek u koga se Anika jednom zagledala.

Kada je Anika nađena mrtva pored minderluka nije se znalo ko “se osevapio“. To je mogao da bude Lale koji se stideo sestre ili Mihailo koji je davno izgubio svoj mir, ali i bilo koji muškarac iz Dobruna. Posle Anikinog ubistva uspostavlja se pređašnji red: “I sva ostala kasaba brzo je dolazila sebi i primala svoj stari lik oduvek. Žene su veselije, muškarci mirniji.“ Priča o Aniki, o zlu koje nije večno i koje odlazi onako kao što i dođe, postala je usmena legenda ljudi toga kraja.

Pročitano 19725 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Anikina vremena