- Zamislite nekog prosjaka koji uz put odbija milostinju, jer je načuo da negde postoji neko basnoslavno blago. Neko nepostojeće blago.
Ponovo je utonuo u misli.
- Nama izgledaju kao malenkosti: prijatan razgovor s prijateljima, možda let galebova, ovo nebo, pivo koje smo maločas popili.
Pomerio se.
- Utrnula mi je noga. To je kao da čoveku ubrizgavaju sodu.
Sišao je i onda dodao:
- Ponekad mislim da te male sreće postoje baš zato što su malene. Kao i taj beznačajan svet koji prolazi neprimetno.
Iz romana O junacima i grobovima