Prođoše godine nevidljivim stopama gazeći trud proteklog vremena. Boginja napusti zemlju i na njeno mesto dođe neka srdita boginja koja ruši i uništava. Nestade blistavih hramova u Gradu Sunca i prelepih palata. Bujni vrtovi zarastoše u korov, opusteše plodne njive. Ostadoše samo bedne ruševine koje sećanju vraćaju bolne senke prošlosti i duši žalosni odjek stare slave.
Godine koje prolaze i mrve dela ljudska ne brišu snove, niti iscrpljuju osećanja.
Snovi i osećanja večni su koliko i univerzalni duh, ali ponekad su skriveni i nevidljivi poput sunca na zalasku ili meseca u svitanje.
Iz priče Pepeo prošlosti i večna vatra (knjiga Nimfe iz doline)