U razgovoru koji je vodio 1928. godine sa Branimirom Ćosićem, Milan Rakić je o nastanku pesme Napuštena crkva rekao: "Za postanak moje pesme 'Napuštena crkva' imam da zahvalim jednom slučaju. Prolazio sam sa ženom kroz selo Padalište, kada mi seljaci ponudiše da me odvedu do jedne crkve. Srba u okolini nije bilo, i crkva je bila skoro potpuno zapuštena. Ni patosa, ni okana na prozorima. Nekoliko ikona i nekoliko ugašenih sveća koje su prolaznici ostavili. Tada mi pade u oči jedna drvena ikona. Bila je sva iskapana voskom od sveća, koje su na nju bile lepljene, i prepukla. Seljaci, videći da je sa interesom posmatram, ponude mi je. Ja u tom trenutku nisam hteo. Kada sam toga dana polazio iz sela, seljaci mi behu doneli ikonu: 'Uzmi, gospodine. Ako je ne uzmeš, propašće.' Još uvek čuvam tu staru ikonu."
Pesma Napuštena crkva je u znaku deskripcije, intonirana kao prikrivena opomena. U njoj je simbolično kroz slikovit opis stare ikone Isusa Hrista, koja leži zaboravljena na podu napuštene crkve prikazana sumorna slika napuštanja ne samo ognjišta, već i vere.
U središtu pesme Napuštena crkva je opis ikone raspetoga Hrista, "dar negdašnjet plemstva i pobožnog sebra", koja leži na podu sama nasred puste crkve. Hrist je na ikoni prikazan naturalistički sa mrtvim očima i bledim usnama, oreolom od kovanog srebra nad glavom, dok "mlaz mu krvi curi niz slomljena rebra". Oko ikone "jato se noćnih ptica na plen sprema", "kruže vampiri", a on "očajan i strašan širi ruke" i "večno čeka svoju pastvu, koje nema".