"Kraljev vrt nije svet, šašava Žabice", reče velika Rimska sveća; "svet je golemo mesto i trebalo bi ti tri dana da ga celog razgledaš."
"Svako mesto koje volimo za nas je svet", kliknu zamišljeno Vatreno kolo koje je nekad bilo vezano za staru gajbicu te se ponosilo svojim slomljeim srcem; "ali ljubav više nije u modi, pesnici su je ubili. Toliko su pisali o njoj da im više niko nije verovao, čemu se i ne čudim. Istinska ljubav pati i ćuti. Sećam se sebe, jednom - no to sad nema veze. Romantična ljubav pripada prošlosti."
"Koješta!" uzvrati Rimska sveća. "Romantična ljubav nikad ne umire. Ona je kao Mesec, i živi večno. Mlada i mladoženja, recimo, veoma se nežno vole. Jutros sam od jednog naboja od mrkog papira, koji je slučajno bio u istoj ladici sa mnom, čula sve o njima, a znao je i poslednje dvorske novosti."
No vatreno kolo odmahnu glavom. "Romantična ljubav je umrla, Romantična ljubav je umrla", mrmljalo je. Kolo je bilo od onih što misle da ako mnogo puta ponoviš isto, onda to na kraju postane istina.
Iz bajke Jedinstvena raketa