Artnit

Petak, 16 Oktobar 2015 10:53

Virdžinija Vulf - Ponedeljak ili utorak Istaknut

Ohara Koson - Dve čaplje u letu Ohara Koson - Dve čaplje u letu

Lenja i ravnodušna, otresajući sa lakoćom prostor sa svojih krila, prateći svoj put, čaplja preleće crkvu nebom. Belo i daleko, zaokupljeno sobom, u beskraju nebo se prevlači i skida, pomera se i stoji. Jezero možda? Brišite mu obale! Planina? Ta, savršena - sunčev sjaj zlatan joj po obroncima. Nestaje. Paprat je tu, ili belo perje, zanavek, zanavek.

Priželjkivati isinu, iščekivati je, marljivo tražeći šačicu reči, večito priželjkivati - (vika sa jedne strane pa sa druge. Točkovi škripe u neskladu. Autobusi se gomilaju) - večito priželjkivati (sat razgovetno nalaže da je podne; svetlost skida zlatnu krljušt, deca se okupljaju) - večito priželjkivati istinu. Crvena je kupola; novčići vise sa drveća, dime se odžaci; lavež, vika, povik "Gvožđe na prodaju" - a istina?

Kreću se istovetno, muška i ženska stopala, oivičena crnom i zlatnom - (maglovito je - Šećer? Ne, hvala - Država budućnosti) - kamin baca strelice svetlosti i soba se crveni, osim crnih figura i njihovih svetlih očiju dok se napolju istovaraju teretna kola, neka gospođica ispija čaj za radnim stolom, prozor štiti krznene kapute.

Razmeće se, laka kao lišće, nagomilano po uglovima, raspršeno po točkovima, okupana srebrom, kod kuće ili ne, skupljena, razbacana, raspodeljena na tasovima, obrisana, na dnu, pocepana, potopljena, sastavljena - a istina?

Sada, pokraj vatre, treba se prisetiti mermernog stola. Iz dubina stranica, reči odbacuju svoju crninu, cvetaju i prodiru. Knjiga upade u plamen, dim, iznenandne iskre - ili putuje, mermerni sto se diže, pod njim su minaret i indijska mora a prostor postaje plav, zvezde sijaju? Ili je lepo biti blizu?

Lenja i ravnodušna, čaplja se vraća; nebo skriva zvezde; potom ih otkriva.

Pročitano 4216 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Virdžinija Vulf - Ponedeljak ili utorak