Artnit

Četvrtak, 01 Oktobar 2015 11:21

Dominik Arban - Fjodor Mihailovič Dostojevski evocira sebe u romanu Mladić Istaknut

Dizajn korica knjige Mladić Dizajn korica knjige Mladić

Međutim, dečak se ovde po prvi put sreće sa jednim novim svetom: svetom novca.

Ti klinci u uniformi nose dijamante na prstima i skupocene satove. Čim dođu do malo slobodnog vremena, počinju da čavrljaju o zadovoljstvima koja će im u budućnosti omogućiti njihovo bogatstvo; osećaj njihove, istina nesvesne ali očigledne moći pogađa Dostojevskog.

Nedostatak informacija nam ne dozvoljava da stvorimo jasnu predstavu o tome kakvo je to seme reč "novac" tada posejalo u intimnom dečakovom svetu, seme koje će proklijati u njegovom Mladiću. Ali najverovatnije da je, pišući tu knjigu četrdeset godina kasnije, pisac evocirao sebe samog govoreći o "jednom od onih malih bića svesnih svojih talenata, prepuštenih sopstvenim snagama, sopstvenim snovima, koji nikada ne vole svoje školske drugove i večno beže od njih u svoja podivljala sanjarenja". Njih, kaže on u istom paragrafu, "muči žestoka, preuranjena i gotovo osvetnička žeđ za pristojnošću". Sledi čuveni deo o "slučajnim porodicama", onima koje se ne temelje ni na kakvoj istinskoj vezi, ni na kakvom suštinskom jedinstvu. Možemo pretpostaviti da je tih godina, u Visokoj školi za vojne inženjere, on "dete prepušteno (svojim) sopstvenim snagama, (svojim) sopstvenima snovima", i da tada počinje da razmišlja o svojoj samoći i zajednici svojih roditelja. O tome suviše malo znamo da bismo mu pripisali osudu tih "slučajnih porodica"; dovoljno nam je ovde da ga pratimo u osećanjima - a o njima nam je ostavio dovoljno svedočanstava. A ta "žestoka, preuranjena i gotovo osvetnička žeđ za pristojnošću" biće jasan motiv njegovog budućeg dela.

Iz biografije Feđa

Pročitano 2951 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Dominik Arban - Fjodor Mihailovič Dostojevski evocira sebe u romanu Mladić