A tek nove tehnologije! Zamisli, naše dete je priključeno na školski kompjuter. Ne samo ono, nego ceo razred, svi koji su obavezni prema školi moraće da se obučavaju, pa recimo od kraja osamdesetih ne više staromodno, pomoću preskupih humanih snaga koje se teško kontrolišu, nego putem obučenih kompjutera koje država programira: direktno u moždane ćelije dragih mališana: Tika-taka-tak! Kraj glupom bubanju. Sve za pola sata. Tika-taka-tak! Engleski nepravilni glagoli? Desetominutni program. Tika-taka-tak! Da se pišu reči u rečnike? Da pukneš od smeha. Za sve će se brinuti ručni kompjuteri dečjih spavaćih soba. Učenje u snu, to je budućnost! A mališani sa svojim podacima, brojevima, formulama, glagolima napunjenim mozgovima, znaće sve i neće znati ništa. A mi, majka Derta i otac Harm, stajaćemo glupo bez ičega osim nepotrebnih sećanja, poluznanja i moralnih razmišljanja u glavi. I za takvo jedno dete, pitam ja tebe, želiš da budeš odgovorna?"
Iz romana Plodovi mašte i razmišljanja