U prvoj strofi pesme Leto, prikazane su slike lakim potezima i u pravilnom nizu događanja. Pesnik počinje svoju priču u početnim stihovima i kaže: "Okićenu lozom i cvećem od maka, sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva." On opisuje dan kada je sreo ženu: "Na pučini magla providna i laka, u vrućome žitu prepelica peva."
Opis prirode na početku druge strofe, "iz vode i kopna odisaše leto mirisom i vatrom" boji panteistički san kojim se opipava svet i njegova elementarnost. Sve je na nivou čula, prožeto mirisima i bojama vatre. Ova opšta slika prirode se svodi na detalj i pesnik kaže: "Tesne staze behu pune kosovaca." Priroda se spaja sa lepotom žene i u njoj, "veselo je cveto turčinak u njenom govoru i smehu". Sintezijski blesak turčinka, kako se u narodu često naziva divlji mak, kao simbola mladosti i ženske lepote naglasio je doživljaj koji se, poput mile uspomene, prikrada kroz predele jednostavnih opisa prirode.
U trećoj strofi se nastavlja stara priča obojena patinom prisećanja. "Ona je kraj mene tada koračala" kaže pesnik. On opisuje njenu lepotu "strasnu kao leto", dok je hodala okolinom satkanom od mirnih vala "polivenih toplim bojama i sjajem".
Poslednja strofa počinje uzvikom i žalom do očaja. Pesnik žali za mladošću što je prošla "ko sunce nad gajem", koje simbolično prikazuje sliku za koju se nekada živelo. Završni stihovi nose sećanje na minulo, ali i radost pesnika što je u njemu živa prošlost. On kaže: "Samo još u meni ti si i sad taka. U kosi ti isti cvetovi od maka."