Sedamnaestogodišnji Pol Elijar 1912. godine odlazi u švajcarski sanatorijum u Davosu, gde se leči od tuberkuloze. Tu upoznaje Galu, sa kojom se ženi pet godina kasnije, 1917. godine. Sa njom je bio u braku do 1932. godine, iako je do istinskog razdvajanja došlo iznenada, 1929. godine, prilikom susreta Gale i Salvadora Dalija u Kadakesu. Često su se viđali i dopisivali su se sve do pred kraj njegovog života.
Pesma Zaljubljena je ispunjena iskrenim i dubokim ljubavnim osećanjima. Poplava ovih osećanja je tako velika da izaziva metamorfozu u pesniku i on mora da se izrazi kroz stihove. Tako se ređaju osećanja koja ukazuju na stalnu prisutnost i spajanje voljene žene sa pesnikom, jer "ona stoji na mojim očnim kapcima","ona je boje mojih očiju", "ona se utapa u moju senku". Voljena žena ne da pesniku da spava, jer "njeni snovi pri punoj svetlosti mogu sunce da ispare". Ta ljubav izaziva u njemu zapanjujuću radost i "zbog nje se smeje, plače i smeje". U poslednjem stihu "govorim, a ništa ne kazujem" ukazuje na unutrašnja ograničenja, zbog kojih on ne uspeva da dočara svoju ljubav. Zato on sagoreva u pesmi, a pesma je njegova nagrada.