Artnit

Četvrtak, 04 Juni 2015 11:40

Doviđenja druže moj Istaknut

Ris. V. Šilov - Jesenjin u sobi Angletera Ris. V. Šilov - Jesenjin u sobi Angletera

Sergej Jesenjin je izvršio samoubistvo vešanjem 28. decembra 1925. godine u sobi broj 5 u hotelu Angleter u Lenjingradu, današnjem Sankt Peterburgu. Imao je 30 godina i bio je već razočaran čovek, umoran od života, žena, poezije i svojih prijatelja. Pred samoubistvo je u noći između 26. i 27. decembra sopstvenom krvlju napisao jednu od svojih najlepših pesama Doviđenja druže moj (Do svidanʹâ, drug moi, do svidanʹâ).

Septembra 1925. godine Sergej Jesenjin se oženio unukom Lava Nikolajeviča Tolstoja, Sofijom Andrejevnom Tolstoj, koja je tada bila šef biblioteke Saveza pisaca. Ona ga je podstakla da se leči u bolnici. Nažalost, terapija nije imala nikakvog efekta, i činilo se da nema nade za njegovu depresiju i alkoholizam. Kada je izašao iz bolnice podigao je sav novac sa svog računa i otišao u bar iz koga je izbačen zbog rušenja nameštaja, razbijanja čaša i zlostavljanja svojih kolega u piću tvrdnjama da su karijeristi i osrednji. Nakon što je izbačen iz bara odlazi u hotel Angleter, gde je proveo dva dana pijući votku u svojoj hotelskoj sobi, pre nego što je isekao vene i napisao svoju poslednju pesmu Doviđenja druže moj svojom krvlju.

Smrt je neizbežna i tragična. Za neke ljude je takođe bekstvo od stvarnosti i od duboke tuge. Smrt voljene osobe zauvek ostavlja dubok trag u umu i duši. Različiti ljudi imaju drugačiji odnos prema smrti. Neki je prigrle, a neki je se gade. Neki od njih su jaki, a neki slabi dok gledaju u lice smrti. Smrt ne utiče samo na onoga ko je umro, već i na njegove prijatelje i porodicu. Tako i Sergej Jesenjin u svojoj oproštajnoj pesmi Doviđenja druže moj, pokazuje da razume koliko će duboko uticati njegova smrt na prijatelje i porodicu. Po njemu "u životu ima mnogo zala" i "svaki korak prati nova patnja". Za njega u tom svetu nije bilo sreće, iako ju je čekao celi svoj život. Umesto pisanja o duševnim bolovima on je očigledno odlučio da napiše utešne reči za svoje prijatelje. Pošto se pomirio sa svojom odlukom i odlaskom u smrt, njegov uznemiren um nalazi svoj mir u smrti. On se oprašta " bez stiska, bez reči", a posle njegove smrti ne treba žaliti ni plakati, jer za njega "umreti nije ništa na ovom svetu nova, al'ni živeti baš nije najnovije".

Pročitano 5828 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 10 Novembar 2019 11:55

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Doviđenja druže moj