Artnit

Nedelja, 26 April 2015 11:07

Kronika palanačkog groblja Istaknut

Dizajn korica knjige Kronika palanačkog groblja Dizajn korica knjige Kronika palanačkog groblja

Kronika palanačkog groblja, druga zbirka pripovedaka Isidore Sekulić objavljena je skoro tri decenije posle prve, 1940. godine, a dopisana 1958. godine. To je slikovita hronika o uzaludnosti i jalovosti nedoživljenih života i sveopštoj prolaznosti, koja na trenutke postaje optužba protiv palanke i sputavanja života. Pripovetke se odvijaju na psihološkoj i etičko-ontološkoj liniji i u njima su opisane sudbine ljudi i porodica, večita traženja, prolaznost i smrt.

U predgovoru za zbirku pripovedaka Kronika palanačkog groblja, koja je objavljena 1940. godine Isidora Sekulić piše:

"Nas dvoje, iako još mladi oboje - svako svojom mladošću - uočavali smo letopise malih naših gradića, sela i grobalja. Valjda pod slutnjom da ćemo i mi u trećoj generaciji civilizovane porodice, a u drugoj školovanih ljudi, zatrti se.

Zašto grobovi nisu ponosni znaci? zašto naš svet brzo propada i istrebljuje se? zašto školovani i daroviti degenerišu i izumiru u drugoj ili trećoj generaciji? zašto se od porodičnog imanja ne sačuva bar pristojan ostatak, imena i časti radi? zašto se zdravlja tako brzo potkopavaju? zašto roditelji ne žrtvuju svoje strasti, sujete i sebičnosti, mesto da žrtvuju svoju decu? zašto učitelji ne zapažaju u roditeljskoj kući nezapaženu sposobnu decu? zašto škole ne razlikuju kad je u detetu dar iz intelektualnog, a kad iz moralnog izvora? zašto sugrađani ne prihvataju siromašnu sposobnu decu, ili siročad bez matera?... zašto je sve to gola istina, a ne šarena priča?"

Pretpostavlja se da je inspiraciju za pripovetke iz zbirke Kronika palanačkog groblja Isidora Sekulić pronašla u svom životu. 1900. godine je doživela veliku tragediju: u aprilu te godine joj umire otac, a tri meseca kasnije brat Dimitrije, student prava u Gracu. Obojica su sahranjeni na pravoslavnom groblju u Zemunu. Na njihovim grobovima Isidora je provodila sate i dane, a kasnije, ma gde boravila i putovala, svaki Uskrs, dan kada joj je umro otac je provodila na groblju. Tu je upoznala i sprijateljila se sa starim grobarom Nikolom koji joj je pričao sudbine mnogih zemunskih porodica i ličnosti koje su počivale na tom groblju. Najzanimljivije priče grobara uobličila je i pretočila u zbirku pripovedaka Kronika palanačkog groblja.

Kronika palanačkog groblja obuhvata pripovetke: Kosta Zemljotres, Gospa Nola, Ljmbicije, Dim, Vlaovići, Deca, Ljudi s Kašikare, Palanka i njeni poslednji Grci. Osnova čitave zbirke je pripovetka Gospa Nola. Sve pripovetke osim poslednje dve, počinju na isti način: slikom groblja i opisom groba glavnog junaka pripovetke.

Isidora Sekulić je u Kronici palanačkog groblja ispričala nekoliko promašenih života. Svi junaci pripovetki se kreću po putanji koju im unapred određuju elementi izvan njihove moći, a to su zemlja, podneblje, tradicija, nasleđe krvi i dobra i zla u njoj. U mladosti su svi snažne ličnosti i pobeđuju u mnogim životnim borbama. Oni su hteli da žive srećno i korisno za sebe i za druge ljude. Ali, sve se odvijalo onako kako se nije ni htelo, ni želelo i postepeno tokom vremena postaju brodolomnici promašenih života, koji se završavaju porazom pred smrt i zaboravom. Gorelo se, pa se i sagorelo, i na kraju je posle njih ostao samo pepeo. Pepeo ostade od plahovitih Vlaovića, koji su naglo uzleteli, naglo se survali, a njihovi poslednji izdanci dokončaše jezivo. Pepeo je ostao i od tri mladića koji žudni života i sigurni u svoje snage pođoše u svet. U pepeo se raspao i život veštog krojača i nesrećnog čoveka Koste Zemljotresa. Pepeo postade i gospa Nola, divna žena koja imađaše i uma i srca, i snage i ljubavi, a iznad svega i neutoljivu želju da život napravi srećnijim i korisnijim, makar drugima ako već više ne može sebi. Međutim, iako su svi ovi životi bili promašeni, čak i glavni junak priče Kosta Zemljotres, misli da "nije sramota biti poražen, ako je čovek učinio sve da zasluži pobedu".

Pročitano 10620 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Kronika palanačkog groblja