Odštampajte ovu stranicu
Petak, 10 April 2015 17:41

Dejvid Herbert Lorens - Ljubav ne zna za svrhu Istaknut

Život nije stvar svrhe već pitanje toka. Važan je tok. Kad čovek razmisli, i bela rada nalik je kakvoj rečici koja ima svoj tok i koja se nikada ne zaustavlja. Od trenutka kada se među listovima pojavi sićušan pupoljak, pa za sve vreme sporog i neprekidnog nicanja zelene stabljike, dok se vrhovi belih latica probijaju prema svetlosti dana, postepeno se uobličavajući u nabijeni beli i žuti cvet savršenog oblika, koji se otvara i zatvara nekoliko dana i noći zaredom da bi se na kraju sasušio i čudnovato nestao - za sve to vreme nema zaustavljanja, nema oklevanja, sve se pretvara u minijaturno proticanje jednog vedrog i veselog života, prelazi putanju od punog sjaja do tihog i blagog nestajanja, kao kakav savršeni potočić koji dugo, neumorno žubori da bi na kraju nečujno presušio, pa čak i tada bez oklevanja, bez zaustavljanja.

Tako je i sa životom, a pogotovo sa ljubavlju. Nema tu svrhe. Nema tu šta da se prekine, šta da se odbaci, sem laži i neistine, a one nisu ni ljubav ni život. Ljubav je sama po sebi tok, proticanje; ona je sazdana od dva potoka osećanja od kojih jedan izvire u ženi, drugi u muškarcu i ta dva potoka teku, teku i nikada se ne zaustavljaju; ponekad u njima zablistaju zvezde, ponekad se njihove vode uzburkaju, ali oni večito teku, i u tom proticanju oni se spajaju. Jedan odnos može uroditi mnogim plodovima, kao što i koren bele rade može dati bezbroj cvetova; ali kad leto mine, svi će ti cvetovi uvenuti iako stabljika ostaje. Kad cveće ne bi venulo, ono ne bi bilo cveće, ono bi bilo nešto veštačko. Ali uvenuli cvetovi imaju korenove i u svakom korenu život teče dalje, život se nastavlja. I taj tok je jedino što je važno; treba živeti i dopustiti drugima da žive, voleti i dozvoliti drugima da vole. Ljubav ne zna za svrhu.

Iz eseja Da li se žene menjaju?

Pročitano 2740 puta
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci