Artnit

Nedelja, 21 Decembar 2014 11:56

Grigorije Camblak - O Stefanu Dečanskom Istaknut

Stefan Dečanski, freska iz manastira Visoki Dečani Stefan Dečanski, freska iz manastira Visoki Dečani

Milutin, koji je četvrti posle velikoga Simeona, rađa Stefana, veliki stub pobožnosti i venac carstva. I već do svoga punoletstva mnogo vremena beše proveo obradovan i svetao ka svima, poučavajući se uvek strahu Gospodnjem, i njime uklanjajući se od svakoga zla, i mnoga muževna dobra dela izvrši od mladosti. Beše dobroprisutan ka onima koji govore, tih rečima, milostiv prema stradalnicima, a toliko se gnušaše gordosti, da takvoga nije hteo ni pogledati. Zato se srca i razumi sviju raspaljivahu u ljubavi prema njemu. I sav se beše načinio pomoćnikom Višnjega i ka Njemu jedinome gledaše.

Ali kako postrada? Podiže zavist đavo koji uvek mrzi dobro. A izvršilac takvog služenja bila je njegova žena. O moje suze, što ženska prevara savlada praroditeljevu u raju veliku mudrost! Šta ovde nije htela zavist učiniti revnima?

Čujte. Dolazi carica k caru pokazujući tužno lice, neukrašen i neobičan nastup, roni suze i unutrašnjim plamenom preseca glas. I, da ukratko kažem, podiže oca na oslepljenje prvorodnoga sina, vaistinu slična Isaku dobrim pokoravanjem i poslušnošću.

A on ne da nije znao za ono što je smišljano o njemu, no su ga mnogi od knezova i velmoža tajno učili da se sa množinom vojnika ukloni u neku od tamošnjih zemalja, i da izbegne od prevare, koja je smišljana protiv njega, i da se odene savršeno u svedržanje carstva, ali nije hteo ove poslušati, sudeći da je bolja Božja briga o njemu, koja biva svakome na korist, koji su sebe svedušno poverili njegovu čovekoljublju nego li savet i pomoć ljudi. I ostajaše dalje držeći se pravde i nezlobivosti, ogradivši sebe milostinjom i molitvama...

Iz Žitija Svetog Stefana Dečanskog

Pročitano 3533 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Grigorije Camblak - O Stefanu Dečanskom