Artnit

Nedelja, 07 Decembar 2014 22:13

Mrak na svijetlim stazama Istaknut

Vilijam Šajer - Govedar Vilijam Šajer - Govedar

U svojim pripovetkama Ivan Goran Kovačić prikazuje male i nesrećne ljude pritisnute siromaštvom, decu svog rodnog Gorskog Kotara. U poznatoj pripoveci Mrak na svijetlim stazama veoma slikovito govori o teškom životu malog siromašnog čoveka, koga vređaju i ismejavaju, i koga ne štiti niko od nemilosrdnosti države i otuđenosti među ljudima.

Naslov pripovetke, Mrak na svijetlim stazama je metafora, koja simboliše život. Staza predstavlja ceo život, dok svetlo na njoj označava sve ono što je dobro, a mrak sve što je loše i nepravdu. Slikajući dva različita načina reagovanja na odbačenost, Ivan Goran Kovačić u pripoveci stvara upečatljive likove Jačice Šafrana i Franine Brdara.

Starac Jačica Šafran "malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade, sličio je grmičku koji se podigao iz čučnja i gegavo popošao. Ali grmičku koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao". On je celog života bio govedar u selu Martinju. U selo je odlazio retko, jer su mu se ljudi rugali zbog njegovog načina života. Iako odbačen od ljudi, on prihvata tu nepravdu, povlači se u svoju tišinu i uživa u lepotama prirode. Dobar prema svemu živom, on stalno tepa svojim životinjama i biljkama - "Što će batinica, što će šipčica voliću Božjem, što će kravici krotkoj?" Kada je ostario i postao nemoćan za gonjenje stoke seljaci su odlučili da ga zamene novim govedarom. U znak zahvalnosti poklonili su mu staru kravu Golubu i trošnu kućicu daleko od sela. Jačici je na početku bilo teško, bežao je u goru i gledao jako i zdravo stado. Vremenom je zavoleo Golubu i počeo da obrađuje vrt ispred kućice, seje pšenicu, sadi krompir i grah čučavac. Srećan i zadovoljan gleda kako usevi u vrtu napreduju.

Suprotnost po izgledu, ali i karakteru je novi sused Jačice Šafrana, ugljenar i drvoseča Franina Brdar "uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlačnica, s velikom sjekirom pod golom, nabreklom miškom, rutavih prsa i kratke četinjaste kose", koji se u mladosti "zavlačio pod kirijaška kola, nakrcana drvom i dizao ih na orijaškim plećima". Franinu, kao i Jačicu nisu prihvatili u selu i prozvali su ga Oblačina, jer je uvek bio namrgođen. Zbog toga on počinje da živi u šumi, gde podiže brvnaru pored kućice Jačice. Od detinjstva je upotrebljavao uvek teške reči "ženetina, kravetina...", bunio se zbog nepravde, a svoju ljutnju iskaljivao na drveću koje je rušio, a kasnije i na Jačici, prema kome je bio grub i stalno ga ismejavao.

Dva čoveka, Jačica Šafran i Franina Brdar koja su se udaljila od sveta sjedinjuje jedan događaj, koji pokazuje da svaki čovek ima svoju osetljivu i grubu stranu. Pred jesen u selo dolaze državni činovnici da pokupe vojnicu, a pošto Jačica nije imao novca, zaplenili su mu kravu Golubu. On je bio skrhan od bola i očajan. Vraćajući se iz šume Franina Brdar je video kako odvlače Jačicinu kravu. Iako naizgled grub sažalio se nad njim, potapšao ga po ramenu i prvi put u životu upotrebio demunitiv, kada je potreseno rekao: "Odveli su ti. Jače, kravu - odveli su ti kravicu...". Zamahnuo je sekirom prema nebu u znak pobune protiv nepravde.

Pročitano 3327 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 30 Mart 2020 10:55

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Mrak na svijetlim stazama