Artnit

Četvrtak, 07 Avgust 2014 13:50

Nemušti jezik Istaknut

Robert Goodnough - Figura sa životinjama Robert Goodnough - Figura sa životinjama

Poznatu narodnu bajku Nemušti jezik je zapisao Vuk Stefanović Karadžić od trgovca Gruje Mahandžića tokom 1829. godine dok je boravio u Zemunu, a objavio u zbirci Srpske narodne pripovetke 1853. godine. U ovoj bajci se prepliće čudesno i fantastično. Samo čudo se prihvata bez sumnje i neverice, a glavni junak se ne iznenađuje što životinje govore.

Narodna bajka Nemušti jezik priča o zasluženo nagrađenom dobročinstvu. Neobičan dar, razumevanja govora životinja zaslužuje dobrodušni čobanin od zmijskog cara, zato što je iz požara spasio zmiju, njegovog sina. Pošto mu je poklonio ovaj neobičan dar zmijski car ga je opomenuo: "Sad imaš nemušti jezik. Idi s Bogom, ali za glavu svoju nikom ne kazuj, jer ako kažeš kome god, odmah ćeš umreti."

Kroz život i ponašanje čobanina uočavaju se prednosti i mane poklonjenog nemuštog jezika. Sposobnost da komunicira sa životinjama čobanin koristi da otkrije zakopano blago, kada čuje dva gavrana kako pričaju o tome. Ta sposobnost mu pomaže da napravi kuću i postane najbogatiji čovek u selu i u svojoj okolini. Međutim, u njemu je stalno prisutan strah da neko ne otkrije njegov dar. U strahu da njegova tajna ne bude otkrivena, on čini loše delo. Slušajući šta govore konji, on saznaje da mu je žena trudna i nasmeje se. Ali, on se i plaši da otkrije svojoj ženi razlog svog smeha, i kaže joj da će umreti ako zadovolji njenu upornu radoznalost. Reči petla: "Pa nek umre kad je lud. U mene ima sto žena, pa ih svabim sve na jedno zrno proje kad gde nađem, a kad one dođu, ja ga prožderem; ako li se koja stade srditi, ja je odmah kljunom; a on nije vredan jednu da umiri.", mu pomažu da reši svoju dilemu. Kraj priče je moralizatorski zasnovan na konzervativnom shvatanju da žensku radoznalost treba batinama lečiti.

Pročitano 20494 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Nemušti jezik