Artnit

Nedelja, 03 Avgust 2014 10:58

Jurij Bujda - Biblioteka Istaknut

Ion Bitzan - Biblioteka Ion Bitzan - Biblioteka

Obično se misli da svako ima svoju biblioteku: kaži mi šta čitaš, i reći ću ti ko si. Ta misao bi izgledala besmisleno, gotovo jeretički, kulturnom čoveku, recimo, XII veka. Biblioteka tog vremena simbolizovala je težnju ka jedinoj mudrosti, ka Bogu, i nije saznavala istinu kroz laž. Savremena biblioteka, to je mnogo puteva ka mnogim istinama, a najčešće - ka banalnom znanju, zato što upravo savremena biblioteka i jeste najgora varijanta lavirinta. Od središta mudrosti ona se odavno pretvorila u skladište znanja, lišeno sakralnog sadržaja.

Lavirint je jarko osvetljen reflektorima i opremljen zvučnicima koji ukazuju put zalutalom, kao i gomilom znakova zabrane, koji, u suštini, pretvaraju svetilište u skladište, lišavajući putnika slobode (koja je, uzgred rečeno, nezamisliva bez opasnosti). U takvom lavirintu, u načelu, ne preti nam susret s pravom slučajnošću, s Kosmosom. Bedna parodija na nekadašnju biblioteku postale su takozvane "zabranjene sobe", rudiment (ono što iščezava) koji pridaje liku knjigoriznice jedva primetan metafizički oreol.

Napredovanje književnosti karakteristično je za istoriju kulture: od eposa - ka epopeji i romanu, od celovitosti - ka fragmentu, od završenosti - ka skici i konceptu... Ne može se zamisliti stari Helen ili Judejac koji se sladi vrlinama precrtane strofe: oni su još u kulturi čuli glas ili odjek kulta. Broj knjiga se povećava tokom poslednjih četrdeset godina objavljeno ih je više nego za prethodnih pet stotina. Spisak "genija" je sve duži. Sve je više muzeja. Neću se iznenaditi ako se uskoro pojavi muzej nenapisane knjige. Ovekovečuju se imena: ljuti nas anonimnost autora Ilijade, Slova o pohodu... ili Magbeta. Sa stanovišta hrišćanina u anonimnosti postoji nešto izazovno: nije li to pokušaj da se sakrije od Suda? Nije li to smirenje što je iznad gordosti? Čudno, naročito ako se uzme u obzir da od tog " knjigovodstvenog" manira boluju službenici boga-anonimusa. Zaustavljaju se sva zamisliva magnovenja i samim tim se proširuje imovina prošlosti u sadašnjosti i budućnosti. Imovina smrti. Pamćenje čovečanstva je preopterećeno i prirodno je da se pretpostavi kako će jednog dana masa dostići kritičnu tačku. A dalje? Kolaps? Nije isključeno. Prirodno, iako nesvesno, sredstvo samoodržanja postao je preporod kolektivnog stvaralaštva, preporod - na kvalitativno novom nivou - drevne anonimnosti. Osim toga, prednosti filma, TV-a i videa, a radi se o njima, još su i u novom (u poređenju s knjigom) načinu doživljaja i reprodukovanja života koji podseća na onaj koji je postojao pre Gutenberga, a možda i pre pronalaska pismenosti. Ničeg lošeg u tome nema. Uostalom, i ničeg dobrog, takođe.

Iz pripovetke "NSCDTČNDSI"

Pročitano 2855 puta Poslednji put izmenjeno Nedelja, 06 Oktobar 2019 10:59

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Jurij Bujda - Biblioteka