Ali tamo gde smo ljubav i strahopoštovanje prinosili ne iz navike, nego iz svoga najvlastijeg nagona, tamo gde smo svom svojom dušom bili učenici i prijatelji - tamo nastaje gorak i užasan trenutak ako nam se najedanput učini da struja vodilja u nama hoće da nas odvede od voljene osobe. Onda se svaka misao koja odbija prijatelja i učitelja, upravlja s otrovnom žaokom u naše vlastito srce; onda nas svaki udar odbrane pogađa u vlastito lice. Tada onome koji je mislio da u sebi samome nosi punovažan moral, uskrsnu imena "verolomstvo" i "nezahvalnost" kao sramni dozivi i žigovi; onda uplašeno srce pobegne zastrašeno natrag u drage doline onih vrlina iz detinjstva, i ne može verovati da se mora učiniti i taj prelom, da se i ta veza mora preseći.
Iz romana Demijan