U pripoveci Kanjoš Macedonović, u čijem podnaslovu piše Priča paštrovska iz petnaestog vijeka, oživljeno je vreme poslednjih trzaja srednjovekovnih država u borbi za očuvanje nezavisnosti. U njoj je obrađena tipična epska tema, junački megdan. Glavni junak Kanjoš Macedonović, kao zatočenik mletačkog dužda slično kao junaci iz narodnih epskih pesama zahvaljujući svojoj dovitljivosti i pameti pobeđuje jačeg od sebe, strašnog diva Furlana.
Legendarno i svakodnevno, epika i stvarnost spajaju se u pripoveci Kanjoš Macedonović. Tako i glavni junak Kanjoš Macedonović nije naslikan kao vitez, ili neki nestvaran lik, već realistički. On je običan paštrovski trgovac, niskog rasta i neugledan, ali okretan i oštrouman. Njegov lik je naslikan u oštrom kontrastu sa nadmenom, kukavičkom i lažljivom mletačkom gospodom. I on se podsmeva svima, i mletačkoj gospodi i divu Furlanu, i sebi kao junaku.
Kada Kanjoš Macedonović pobedi diva Furlana dužd mu upućuje reči pune meda i zahvalnosti. On mu nudi zlatne dukate, ali Kanjoš se blago podsmeva, baca dukat u škrinju sa dukatima i kaže: "Da se iz ove skrinje diže, a ne meće, to bi blago brzo nestalo; brzo biste joj dno viđeli." Na ponudu da se oženi jedinom kćerkom dužda zahvaljuje se i kaže: "U našoj je općini običaj neprekidni da se svak ženi u svome jatu, i tako čuvamo poštenje našijem sestrama." Od dužda kao dar traži sledeće: "Ne uzimate ni carine ni mrnara, da stojite pošteno na pogodbi koju smo utvrdili pri predaji, a za bolje jemstvo da se zove imenom našega naroda ona obala u Mlecima pri moru gđe se iskrcava naša trgovina." Naredbe dužda i propisi su međutim, trajali koliko i "mački muž", a u narodu je ostala poslovica: "kako su činili tako su i obršili."
Lepota pripovetke Kanjoš Macedonović je u spoju, nacionalne heroike i humora. S jedne strane su čojstvo i junaštvo, čast i obraz kao merilo vrednosti čoveka i društva, a sa druge su date smešne strane života i situacija u koje svesno ili nesvesno dospeva čovek. Humor slikovito spaja legendu i stvarnost, legendarno spušta na nivo običnog i svakodnevnog, a obično uzdiže do legende.
