- Zato što onaj ko utiče na drugoga daje ovome svoju dušu. Čovek tada prestaje da misli svojom glavom i da gori sopstvenim žarom. Njegove vrline ne pripadaju stvarno njemu. Gresi njegovi, ako uopšte postoje, pozajmljeni su. On postaje odjek tuđe svirke, glumac uloge koja nije pisana za njega. Cilj života je razvijati samoga sebe. Svako od nas je tu da potpuno ostvari svoju prirodu. Ljudi se danas boje sebe samih. Zaboravili su na najvišu dužnost, dužnost prema sebi. Razume se, oni su darežljivi. Hrane gladnog i odevaju prosjaka. Ali njihove duše umiru gladne i gole. Naše pokolenje je izgubilo srčanost. Možda je stvarno nismo nikada ni imali. Strah od društva, na kojem se zasniva moral, strah od Boga, koji je tajna religije - to su dve stvari koje potpuno vladaju nama. Pa ipak...
Iz romana Slika Dorijana Greja