Na početku pesme Kujundžija i hitroprelja ističu se stari zanati "smešteni u dva zlatna roga od jelena, u dva grada građena" u kojima žive momak i devojka, kujunđija Janko i hitroprelja Jana. Slikovito je opisano njihovo nadmetanje. Oni se jedno drugom udvaraju i izjavljuju ljubav kroz nadmudrivanje i zadirkivanje.
Momak pita devojku, da li da joj pošalje malo povjesmo od koga će da mu oprede šator i košulju, a ako joj nešto ostane kaže: "To opredi sebi u darove." U šaljivom obraćanju on otkriva svoju ljubav, a pominjući devojačke darove najavljuje moguću svadbu. Devojka mu odgovara šaljivo i mudro, da joj od malene parice koju će mu poslati "sakuje v'jence i oboce", a ako mu nešto od toga ostane ona kaže: "Potkuj tvoga dobra konja vranca." Pominjanjem venaca i "oboca" devojka ističe nadu da se njihova ljubav završi svadbom.