Artnit

Subota, 26 April 2014 16:48

Anatol Frans - Ljubav Istaknut

Dizajn korica knjige Crveni krin Dizajn korica knjige Crveni krin

Tog večera, u krevetu, otvori, kao obično, jednu knjigu pre nego što će zaspati. To je bio neki roman. Prelistavajući ga rasejano, nađe ove redove:

Ljubav je kao i pobožnost; dolazi kasno. U dvadeset godina žena nije ni zaljubljena ni pobožna, sem kakve specijalne naklonosti, neke vrste urođene svetosti, čak i one koje su naročito predodređene dugo se bore protiv te ljubavne milosti koja je strašnija od groma što pada na put za Damask. Žena, najčešće, podleže ljubavi-strasti tek u doba kad je samoća ne plaši. Strast je doista suva pustinja, zapaljena Tebaida. Strast je profani asketizam, isto tako težak kao i verski asketizam.

Otud su velike ljubavnice isto tako retke kao i velike pokajnice. Oni koji dobro poznaju život i svet, znaju da žene ne meću rado na svoje nežne grudi kostretnu košulju istinske ljubavi. Oni znaju da ništa nije manje obično od dugog žrtvovanja. I uzmite u obzir šta jedna žena iz otmenog sveta mora da žrtvuje kad voli. Slobodu, mir, divne igre slobodne duše, koketeriju, zabave, zadovoljstva, sve ona tada gubi.

Flert je dopušten. On je u saglasnosti sa svima zahtevima elegantnog života. Ljubav ne. To je najmanje mondenska, najvećma antisocijalna, najvećma divljačna, najvećma varvarska strast. A i svet o njoj sudi strože nego o udvaranju i veselom životu. U jednom pogledu ima pravo. Zaljubljena Parižanka demantuje svoju prirodu i prenebregava svoju funkciju koja se sastoji u tom da pripada svakom kao kakvo umetničko delo. Ona je najdivnije umetničko delo što ga je ikad dala ljudska veština. Ona je čarobna majstorija postala iz saradnje svih mehaničkih i svih slobodnih umetnosti, ona je opšte delo, ona je opšte dobro. Njena dužnost je da se pokazuje.

Tereza zatvori knjigu sa pomišlju da su to snovi romansijera koji ne poznaju život. Ona je dobro znala da u stvarnosti nema ni manastira strasti, ni košulje od kostreti u ljubavi, ni lepog i strašnog poziva kome se ona koja je predodređena uzalud opire; ona je znala da je ljubav samo kratka opijenost iz koje izlazimo malo tužni. Ako li ona ipak ne zna sve, ako postoji ljubav u koju se s nasladom strmoglavimo... Ona ugasi lampu. Snovi prve mladosti, iz daleke prošlosti, vratiše joj se.

Iz romana Crveni krin

Pročitano 6881 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Anatol Frans - Ljubav