Artnit

Utorak, 08 April 2014 15:56

Fransoaz Sagan - O velikodušnosti Istaknut

Velikodušnost je nestala iz naših navika, na žalost. Sve manje i manje ima ljudi koji su spremni da nešto urade "zabadava", da učine bilo šta, od čega neće imati koristi, neko čisto delo - jedno od onih koja, međutim, imaju ogromnu moć. Francuska prolazi kroz razdoblje lujfilipinske vulgarnosti: sve može da se kupi novcem. Nema više moralne otmenosti. U krugovima u koje ponekad zalazim postoje samo tri teme razgovora: najpre privatni život (ko s kim spava), svetska politika kroz prizmu sitnih interesa (poslednji govor Predsednika oslabiće naše poslove) i hvastanje (nedavno izvrgnuh ruglu gospodina Togitogovića). Ukratko, sve sama prostota. Ali to nije moja sredina. Nije to tradicionalna buržoazija: nikad nisam čula svoje roditelje da bi o tome razgovarali.

S druge strane, izgleda da se ljudi smiruju u uverenju da su postigli sve što su mogli. Tako, utvrdivši određene granice, blokiraju svoje sposobnosti. Ja, obratno, kad imam osećaj da je u meni nešto čvrsto, postojano, ustaljeno, mene hvata panika. Kao da se između mene i druge obale isprečila nepremostiva reka. Ne volim navike, proživljeno, seljakam se celo vreme. To je moja manija. Materijalni život toliko me ozlojeđuje, da bih mogla pomahnitati. Kad me upitaju šta treba pripremiti za večeru, izgubim se u ponorima neodlučnosti, nezadovoljstva, muka. Koliko god je ugodno novac trošiti, toliko su mi problemi računovodstva ubitačno dosadni - kao svi materijalni problemi.

Iz knjige Fransoaz Sagan - Odgovori

Pročitano 4332 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Fransoaz Sagan - O velikodušnosti