Artnit

Ponedeljak, 07 April 2014 16:06

Volfgang Borhert - Vrane Istaknut

Marie Čerminova - Jato vrana Marie Čerminova - Jato vrana

Čeče na kamenohladnim ogradama mostova i na studenotvrdim metalnim rešetkama duž ljubičastosmrdljivih kanala. Čeče na utabanim i izlokanim podrumskim stepenicama. Na ivicama pločnika pokraj stanijolske hartije i jesenjeg lišća i na grešnim klupama u parkovima. Čeče naslonjene, nagnute na kućne zidove bez vrata, i na pristanišnim nasipima i zidovima kejova koji čeznu za daljinom.

Čeče u izgubljenom, vranjeg izraza lica, sivocrne od tuge i promukle od kreštanja. Čeče, i sve napuštenosti vise niz njih kao i klonulo lepršavo raščerupano perje. Napuštenosti srca, napuštenosti devojaka, napuštenosti zvezda.

Čeče u polutami i sumornosti senki kuća, zazirući od kapije, crne kao katran i mrtve umorne. Čeče sa tankim đonovima i sivo poprašene u jutarnjoj magli svetskog popodneva, zakasnele, utonule u uvek iste sanjarije. Čeče nad bezdani, upletene u mreže nad provalijom, sanjivo se klateći od gladi i nostalgije.

Sa vranjim izrazom lica (a i kako drukčije?) čeče, čeče, čeče i čeče. Ko? Vrane? Možda i vrane. Ali ljudi pre svega, ljudi.

Iz priče Vrane uveče odleću kući (zbirka priča Generacija bez milosti)

Pročitano 2675 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 07 Avgust 2019 10:50

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Volfgang Borhert - Vrane