Artnit

Petak, 24 Januar 2014 19:32

Filip Višnjić Istaknut

Đorđe Jovanović - Spomenik Filipu Višnjiću u Kruševcu Đorđe Jovanović - Spomenik Filipu Višnjiću u Kruševcu

Filip Višnjić, najveći srpski poznati guslar rođen je 1767. godine u Srpskoj Trnovi u Bosni, gde je proveo detinjstvo. U mladosti je preležao velike boginje od kojih je ostao slep. Ovaj zao udes bio je sudbonosan i uputio ga je ka tada jedino mogućem pozivu - guslama i pevanju. O njegovom životu i načinu kazivanja pesama Vuk Stefanović Karadžić je ostavio dragocene podatke.

Na formiranje buntovnog stava Filipa Višnjića, dosta je uticala krvava tragedija njegove familije u Trnovi. U leto 1787. godine Filipovim stričevima u goste dolaze neki viđeniji zvornički begovi. Obesni i osioni begovi nasrnuli su na obraz žene Luke Višnjića, njegovog strica i okaljali joj obraz, ali dvojica su platila glavom svoje nedelo. Za odmazdu Turci su pobili svu braću Višnjiće i nastavili da rade na potpunom istrebljenju čitave familije. U životu je ostao samo Filip, ali ni on nije više mogao da se vrati na rodno ognjište.

Stalna opasnost od Turaka naterala je Filipa Višnjića da mnogo putuje. Sa svojim buntovnim pesmama, koje je pevao uz gusle proputovao je Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Srem. 1809. godine kada se srpska vojska preko Drine vratila natrag, prelazi u Srbiju gde prati ustaničke podvige. Bio je veoma hrabar i često se u toku borbe nalazio među borcima i pevanjem hrabrio vojsku. Do konačnog poraza Prvog srpskog ustanka živeo je u Mačvi, najviše u pratnji Stojana Čupića, o kome je pevao i pesme.

Kada su Turci 1813. godine ponovo zauzeli Srbiju Filip Višnjić sa ženom i decom prelazi u Srem, u selo Grko, gde ga je pronašao Vuk Stefanović Karadžić. O tome Vuk piše: "Čujući da on zna lepi pesama, osobito od Karađorđevih vremena, dobavim ga u Šišatovac 1815. godine (pošto me Podrugović ostavi), te onda od njega prepišem kako ove pesme koje su štampate tako i još tri od Karađorđina vremena, koje sam ostavio da njima, ako Bog da zdravlje, začinim petu knjigu. Ja zacelo mislim da je ove sve nove pesme, od Karađorđa, Filip sam spevao." Ocenivši da Višnjićeve epske pesme imaju visoku književnu vrednost Vuk ga nagovara da opet ode u Srbiju ne bi li spevao još koju pesmu. Međutim, nije mogao da ga nagovori, jer mu je bilo dobro u Sremu, o čemu Vuk piše: "Gde god je došao ljudi su ga zbog njegovih pesama častili i darivali; sina je svog dao u Grku u školu; imao je svoga konja i taljige, i čisto se bio pogospodio." I kad se vratio u Beč, Vuk je često pisao svojim prijateljima iz Srema, i interesovao se da li je Višnjić ispevao još koju pesmu.

Kao umetnika i narodnog pevača Filipa Višnjića krase mnoge lepe osobine: istinoljubivost, odsustvo lične mržnje, objektivnost, iskrenost, oduševljenje borbom protiv Turaka, bezgranična ljubav prema porobljenom narodu, i živa pesnička mašta. Vuk Stefanović Karadžić je od njega zabeležio mnoge pesme za koje se pouzdano zna da ih je sam Višnjić ispevao. Najpoznatije su epske pesme: Početak bune protiv dahija, Boj na Čokerašini, Boj na Salašu, Bajo Pivljanin i beg Ljubović, Knez Ivan Knežević, Boj na Loznici i Smrt Marka Kraljevića.

Pročitano 10591 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 02 Mart 2020 12:04

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Filip Višnjić