To duhovi noći neme, što nečujno svetom blude,
Dodiruju strune njene, uspomene da probude.
Da podignu crni veo sa prošlosti moje sretne,
Što u mračnom grobu trune, k'o u zimu ravni cvetne.
Oh, vrati me, pesmo mila, na obzorje prošlih dana,
Da s visine srebrozračne bacim pogled duž poljana.
I de u sretno pevah doba, u zanosu burnih snova,
A gde sada tužno leži potavneli niz grobova.
