Artnit

Utorak, 17 Decembar 2013 18:43

Antoan de Sent Egziperi - Mali princ i lisica Istaknut

Ilustracija iz romana Mali princ Ilustracija iz romana Mali princ

- Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznaću bat koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoj će me kao muzika pozivati da iziđem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dole, polja puna žita? Ja ne jedem hleb. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsećaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Biće divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsećaće me na tebe. I ja ću voleti šum vetra u žitu...

Lisica ućuta i dugo gledaše malog princa:

- Molim te... pripitomi me, reče ona.

- Vrlo rado, reče mali princ, - ali nemam mnogo vremena. Treba da pronađem prijatelje i da se upoznam sa mnogim stvarima.

- Čovek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. - Ljudi nemaju više vremena da bilo šta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!

- Šta treba da radim?, upita mali princ.

- Treba da si veoma strpljiv, odgovori lisica. - Najpre ćeš sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledaću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sešćeš malo bliže...

Iz romana Mali princ

Pročitano 3586 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 02 Januar 2017 12:30

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Antoan de Sent Egziperi - Mali princ i lisica