Ne znamo da smo mladi kad smo mladi. Uče nas u mladosti da budemo skromni i mudri; da rano ležemo i rano ustajemo; da ne gledamo tuđe žene, i ne poželimo tuđe dobro; da opraštamo neprijatelju, i da sve činimo za prijatelja. Ali nas niko ne uči da smo mladi kad smo mladi, i da je mladost jedna veličina i slava. Zagorčavamo mladost strahom od starijih, neprestanim radom za karijeru, mučnim životom u vojnoj službi, što upropasti najlepše godine te mladalačke veštine i mladalačke slave. Mi saznamo šta je mladost tek onda kad nas je napustila. Čovek svaku stvar meri prema sebi, prema svojim srećama i nesrećama, čak i ceo život okolo sebe; i zato izgleda da svet odista ima pogreške koje zbunjuju i ogorčuju protiv Boga. Španski kralj Alfonso X, koji je nazvan mudrim, govorio je da je Bog pogrešio što, stvarajući svet, nije imao njega pored sebe, jer bi mu bio mnogo koristio.
Iz knjige O sreći